Ne zaboravi me!

My heart is always running, my heart is always running back to you...

13.06.2013.

Nije mi žao, ponavljam

Nova fotografija na Amirovom Fb profilu, s djevojkom. Lijepa je, smije se... Napisao je ispod fotografije: "Osmijeh moj", ali na fotografiji on je tužan. Zapravo, možda i nije tužan, možda samo glumi "facu". To je ponekad znao.
Gledam u fotografiju i ne osjećam ništa. Nema više žaljenja, ljubomore, niti želje da sam na njenom mjestu. Na kraju krajeva, ne bih ni željela da tako tužno izgleda pored mene.
S druge strane, ja sam već izgradila svoj mir, malu oazu oko koje sam izgradila Kineski zid. Moj mali život je postao meni dovoljan - Alem, bebica i ja. Sretni smo, i zato nije mi žao, ponavljam.

12.06.2013.

Ništa mi neće ovaj dan pokvarit'!

Jutros kiša, pa cijeli dan oblačno... Ali, ja kao za inat vrtim neki svoj đir u glavi i ponavljam si: "Ništa mi neće ovaj dan pokvarit' "!
Istina je da se ljudi oko mene "trude" da mi dokažu suprotno, ali ja sve njima u inat čas se nasmijem, čas poskočim... Ni stomačić mi ne smeta, ni hormoni, ni manjak hemoglobina.
Ko te šiša nadrkana šefice urbanizma, ili tebe nesposbni savjetniče za finansije... Ko vam je kriv što se niste na vrijeme liječili od svojih kompleksa, što niste ostvarili svoje snove, što ste završili na pravim pozicijama sa pogrešnim iskustvom??? E, pa ja vam nisam kriva. Zato, otkačite od mene!

31.05.2013.

Koju poruku poslati? :D

- Sastanak traje 3 sata.
- Ljudi ne razumiju o čemu pričam (a pričam na bosanskom jeziku ljudima koji pričaju bosanskim jezikom).
- Natečene noge.
- Natečeni zglobovi na šakama.
- Bolovi ispod desnih rebara.
- Mjenjat će me žena koja nema ni dan radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima.
- Implementacija tri projekta će početi u isto vrijeme.
- Bolovi u leđima.
- Mučnine.
- Građevinski radovi na zgradi.
- Prašina.
- Tetka koja traži štelu.
- Kilogrami.
- Kosa svezana u rep (čitaj: nije oprana treći dan).
- Nizak hemoglobin.
- Nedovršen plakar.
- Ljudi ne ispunjavaju dogovore.
... itd.

Šta reći? Koju prouku poslati? :D

09.05.2013.

Zar je moja ljubav jedna više polomljena stvar?

Na svojoj strani sveta tako ponosan...

30.04.2013.

Brojimo suze u duetu...

Nisam praznično raspoložena ovog maja...

29.04.2013.

Da, da...

Kad se u ponedjeljak u 12:00 sati osjećaš kao da je petak / 16:00 sati... E pa onda stvarno trebaš neku finu laganu stvar!

26.04.2013.

Malo mira, molit ću lijepo!

Cijelo jutro pokušavam da sastavim izvještaj za jednu međunarodnu organizaciju, ali kako god započnem, nešto ili neko me zaustavi...
Prvo, ujutro dolazi namrgođena sekretarica, koja već duže vremena ima problema sa povišenim pritiskom, kolesterolom i nadasve manjkom optimizma i pita me: "Jel' predmet broj 02-124-24-27-119/12 kod tebe (mene)?"
Pogledam ju blijedo i mislim si da sam bar toliki kapacitet da predmete pamtim po svim tim silnim brojevima...
- "Naziv predmeta?"-upitah je kratko i nezainteresirano izazvana blijedoćom njenog lica.
...
- "Ah, taj, jeste."- uzmem i odložim predmet.
***
Nakon kratkog vremena dolazi neki čovjek do kolege s kojim djelim kancelariju, rješava svoj problem u roku 57 sec i onda fino gospodin sjeda i počinje priču s kolegom o komšijama, ženi, problemima u užoj i široj porodici...
Tačno mi došlo du mu kažem: "Gospodine, pogriješili ste ustanovu, psihijatrija je na drugom kraju grada..."
***
Onda dolazi kolegica, koja je unajmljena po ugovoru kao vanjska saradnica i žali se što smo ju jednom u 3 mjeseca pozvali da dođe na sastanak kad ona sve može odraditi preko interneta...
- Taman smo trebali održati sastanak preko skype-a, to je sad fancy, nije li?
***
Nekako krpim taj izvještaj i na kraju još da mi kolega doda svoj dio iz budžeta, kaže on: "Ja moram na džumu."
Hajd hvala Bogu, pa nek' neko misli i na Boga.
- "Ok. Onda završavamo kad se vratiš."- složim se s njim i pomislih mogla bih i ja dati duši oduška. :)

25.04.2013.

eto, tako...

Nekako se sva raznježim na ovu... U trenu postanem k'o pamuk... I onda bih mogla da plačem godinama, ne od boli, ne od tuge... Od sjećanja!

22.04.2013.

Nikad nisam bila plavuša

Prefarbala sam opet kosu u svoju prirodno tamniju smeđu boju. Nakon što sam u posljednje dvije godine vršila eksperimente sa svijetlosmeđim, bojom meda, plavim pramenovima, opet sam došla što se kaže tobe. Prirodno je ipak najljepše, a na kraju krajeva, ja nikad nisam bila plavuša. Daleko sam ja od toga... Od umjetnih trepavica, grudi, usana, do roze boje i na sebi, i na svom kućnom ljubimcu... (Čast izuzecima. Hvala Bogu pa ih uvijek ima).
Nekako se baš osjećam bolje. Ali, pitam se, šta/koga sam to glumila ove dvije godine? Od čega sam bježala farbajući sebe u neku drugu sebe???
Ne znam... Možda mi je samo trebalo malo promjene... Ali, izvukla sam pouku - sebi sam najbolja ja onakva kakva sam.

19.04.2013.

Tip of the week

:)

18.04.2013.

Za sve što dolazi

...

18.04.2013.

Postoje neki drugi svjetovi

Odustala sam jučer od shopinga... Zadasila me tužna vijest. Prijateljica mi je imala sponatani pobačaj u trećem mjesecu trudnoće.
Zaboravila sam na sve one tunike, haljine, torbice i cipele koje sam imala u planu potražiti, i otišla sam da ju posjetim.
To se desilo prije nekoliko dana, ali nije mi ranije javljala. Znam, trebalo joj je vremena da se smiri.
Da sam mogla sakrila bih svoj, sad već ukazani stomačić, da je ne podsjećam... Da sam mogla učinila bih bilo šta da joj odagnam bol i tugu. Znam, ništa nisam mogla osim da je zagrlim.
S druge strane, bez obzira na sve, prolazeći kroz to što joj se desilo u ovih zadnjih nekoliko dana smogla je snage opet da nađe izvor neke pozitivne energije. Kaže: "Bit će kad Allah dž.š. da..."
-"Tako je" složih se ja, "dijete je dar od Allaha dž.š., iskušenje i odgovornost, pa kad bude suđeno, bit će..."
Pred takvim situacijama čovjek bi pokušao izmisliti rječi, ali ni izmišljene ne bi pomogle.

17.04.2013.

Protiv bolova

"Idem si danas kupiti nešto protiv bolova - cipele, torbicu ili nešto tome slično..."
Tako se danas osjećam :) A, vjerovatno će i djelovati :D

16.04.2013.

"Kao pčela u žlici čaja..."

"Još uvijek mogu ti podvaliti ljubav!" :) Kako volim ovu pjesmu!!!

12.04.2013.

Ne, ne, ne...

A vec kad nemam sta da ti dam, ja ni od drugoga ne uzimam. Ovo je pustinja samotnih ljudi, tu svakog dana netko nesto gubi...

12.04.2013.

O prioritetima: Tegla od krastavaca i kafa

Tekst nepoznatog autora, koji se viralno širi društvenim mrežama, objavljujemo u cjelosti.

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, setite se tegle krastavaca i kafe.

Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.

Sledeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna peska. Kada ga je sipao, pesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.

Onda je profesor ispod stola izvadio dve šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pesak. Studenti su se smejali.

'Sada', rekao je dok je smeh zamirao, 'hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.

Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša deca, vaše zdravlje, vaša vera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su one stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako prvo napunite teglu peskom, nema mesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi i u životu. Ako potrošite sve svoje vreme i energiju na male stvari, nikad nećete imati mesta i vremena za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.

Igrajte se sa decom. Nađite vremena za odlazak lekaru. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18 godina. Uvek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke.

Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pesak.

Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa.

Profesor se nasmejao: 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira na to koliko mislite da vam je život pun, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.'

12.04.2013.

Na kraju svijeta

Danas je mojoj sestri rođendan.
Kako vrijeme prolazi sve više uviđam koliko mi znači. Ona je starija, pa se uvijek ponašala zaštitinički, tako da i danas osjećam da mi je ona u svemu najveća podrška i zaštita.
Kad smo bile djevojčice, često smo se svađale i tukle. Onako kako to djeca obično znaju. Kad bi izgubila strpljenje nad nama, mama nas je klela rječima: "Da Bog da jedna živjela na jednom kraju svijeta, a druga na drugom, pa se bile željne očima vidjeti..."
Mi bismo se uvijek smijele na tu rečenicu, ali to je nažalost postala naša realnost. Ona sad radi kao menadžer za fotografe na jednom američkom kruzeru, i čini mi se da je svaki mjesec na nakom drugom kraju svijeta, pa se ponekad pitam koliko tih krajeva svijeta postoji??? I, je li to uvijek tako, da kad nam neko nedostaje da nam se čini da je na kraju svijeta, i onda kad nije?

11.04.2013.

Šta da radim?

Bila sam kod Armine prije nekoliko dana. Svratili smo na kafu, onako kako to obično biva - nakon što prođe 30ak dana, red je da odemo zajedno.
Razgovor je prvih pola sata tekao sasvim uobičajeno... Malo o poslu, malo o braku, malo o svakodnevnim obavezama... Dino i Alem su kratko razmjenjivali mišljenja o autima, a Armina i ja o porodicama i privatnim planovima...
U jednom trenutku, Armina je sa obične teme preskočila na privatne probleme između nje i Dine, počela je da ga kritikuje pred nama:
- Ne dozvoljava joj da posjeti roditelje kad poželi, iako su udaljeni samo 1 km od njih. Po nekoj njegovoj teoriji - "Nije se trebala ni udavati ako misli - VISITI - kod roditelja."
- Iako žive u drugoj kući (kuća do kuće njegovih roditelja), ona svaki dan poslije posla mora da ode svekrvi počistiti, oprati, popeglati stvari... Tamo i ručaju (svi zajedno) pri čemu ona sama poslužuje ručak, posprema poslije ručka, pere posuđe... Ona kaže :"Nikad se pošteno ne najedem, jer moram prvobitno da poslužim sve njih, pa onda da ja jedem."
- "Dužna" je da njegovim roditeljima pomaže oko svih poslova, a njene roditelje "ko šiša"... A Boga mi, njegovi roditelji niti su stari, niti su nemoćni. Plus, njegova mama je domaćica i cijeli dan je kod kuće, za razliku od Arminine koja je zaposlena i svaki dan na posao putuje autobusom najmanje 1 sat.
Na kraju kaže Armina: "Još mi danas kaže: -Moraš otići tamo mojima očistiti kupatilo-. Ma neću i tačka!"
Dino samo opušteno sjedi zavaljen u trosjed i smirenim tonom ponavlja: "Svakim danom se mora sve više raditi."

Alem i ja smo bili poput ukočenih kipova. Nijedno ništa nije progovorilo. Mislim, imala sam što-šta da kažem gospodinu "Manipulatoru", ali nisam htjela da izgubim prijateljicu, jer bi ju sigurno uvjerio da im ja ne želim dobro i da je bolje da me izbjegava. (Tako je bar postupio sa svima koji su nešto pokušali).

Tako sam danima razmišljala da li da nešto poduzmem, da li da razgovoaram s njom ili ne... Onda, jučer kad sam saznala spol djeteta, napišem joj poruku (jer jedna drugoj uvijek javljamo važne stvari) i usput joj u poruci napišem da sam se zabrinula za nju zbog situacije u kojoj smo se našli na kafi.
Ona mi odogovri da joj je drago zbog mene... Da je Dino jednostavno takav, i da ga ona ne može promjeniti...

Pobogu, kakva promjena? Takvi se ljudi i ne trebaju promjeniti, nego ZAMJENITI. Ali, opet, kako da joj to kažem?

10.04.2013.

Uspavanka za dečaka

Da, danas sam saznala... Dječak je!!! Bože, kako je to divan osjećaj!!! Dobio je i prvi nadimak: "Spider monkey", jer je danas toliko skakao tamo-vamo da ga je doktorica jedva izmjerila... Život poprima nove dimenzije, oblike i boje... Zna onaj ko je doživo!

08.04.2013.

Analizairam svoj život

Istina je da me ponekad zagolica pitanje: "Šta bi bilo kad bi / da je bilo?", a ko to još u svom životu nema takvih pitanja???
Svi mi doživimo razočarenja i padove za koje mislimo da smo ih mogli rješiti na bolji način, da smo se mogli više potruditi, da možda nismo dali 100% od sebe, a da smo mogli...
Pored toga, sjećanja nas uvijek sustižu. Nažalost, ne postoji čarobna gumica za brisanje prošlosti, niti čarobni napitak za zaborav. Ono što smo proživjeli, trebamo se naučiti nositi s time. Međutim, mene je uvijek mučilo ono što nisam uradila, nego ono što jesam. To je valjda zato što sam uvijek bila svjesna činjenice da su rijetke situacije u životu kad ti se pruža dva puta prilika za istu stvar. Mrzim propuštene prilike!
No, nema mnogo stvari zbog kojih žalim, koje nisam do sad napravila u životu... Ima eto, ta jedna, oko koje se vrti cijeli ovaj blog, ali i nje što se tiče iz dana u dan uviđam da je to samo lijepo sjećanje na jednog divnog čovjeka koji je kratko bio gost u mom životu i kojeg ću vjerovatno još dugo pamtiti najviše zbog činjenice da se nismo u potpunosti ostvarili kao dvije zaljubljene osobe. Ruku na srce, bilo je divnih trenutaka, divnih pjesma, iskrenih razgovora, romantike i ljubavi. Ljubavi??? Je li to bila zaista ljubav ili zaljubljenost i to je jedno veliko pitanje... Ja nekako još uvijek vjerujem da prava ljubav ne završava na takav način, da se ostvari kad-tad, da je jača od svega, pa i kad ne pobeđuje, da je nepobediva!!!
S druge strane, moj trenutni život je taman po mojoj mjeri... Imam muža koji mi svaki dan kaže da me voli i koji se trudi da to i dokaže, skuha mi ručak kad ima slobodan dan, ne zaboravlja bitne datume u našem zajedničkom životu, nerijetko mi priprema iznenađenja jer zna da ih volim, ne sluša narodnjake zato jer zna da ih ja ne volim, očisti kupatilo jer zna da imam mučnine na mirise od proizvoda za čišćenje, skoro svako jutro mi donosi kafu u krevet (ponekad i doručak), smišlja gluposti da me oraspoloži kad dođem s posla ljuta na cijeli svijet zbog maloumnih ljudi koji nisu toga vrijedni, drugim ljudima me uvijek predstavlja kao najbolju, najpametniju, najljepšu...
Taman bi sve žene takvog poželjele, a ja k'o ja uvijek pomislim: "Ne pretjeruje li malo previše?" :)
Zapravo, kad sve saberem i oduzmem, k'o šiša prošlost, kad mi je sadašnjost tako fina.
U životu uvijek postoje teški trenutci, ali s druge strane uvijek postoje i oni trenutci zbog kojih vrijedi na one teške jednostavno zaboraviti.
I da, beba se počela micati :)


Stariji postovi

Ne zaboravi me!
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

Čemu se nadaš srce moje
Da bi izašlo na dobro
neke stvari triba proć
Sve su riči na svom mistu
ka i svićice na torti, kad smo zajedno

Možda ne triba se kladit
i biti sigurna u to
Da se neću s prvom kišom izmaknit
ka i dite kad se sakrije pod stol
Možda ne triba se kladit
bez da pogledaš u pod

Valjda znam šta činim

My heart is always running,
My heart is always running back to you


I čemu se nadaš srce moje?
Ja nisam dovoljno taj
Od ovoga stvarno ne znam bolje
Niti mogu da dam

Valjda znam šta činim

My heart is always running,
My heart is always running back to you


Jel se primilo za srce?
Jel ljubav daje plod?
Da li osjećamo trnce?

Svaki dan ti dajem odgovor
Kada gledaš prema naprijed
A ne gledam u pod

My heart is always running,
My heart is always running back to you

My heart is always running,
My heart is always running back to you


Valjda znam

I čemu se nadaš srce moje?
Ja nisam dovoljno taj
Od ovoga stvarno ne znam bolje
Niti mogu da dam

I čemu se nadaš srce moje?
Ja nisam dovoljno taj
Od ovoga stvarno ne znam bolje
Niti mogu da dam
Niti mogu

Valjda znam šta činim
Valjda znam šta činim

Teško te zaboravljam
Sad idem kuci iz ovih stopa
da stavim srce pod kljuc
jer krivoj rici u krivo doba
treba joj stati na put

I nije tajna da te stedim
i uvijek preskacem stih
iz kog se vidi da ne vrijedi
na tebe racunati
iz kog se vidi da ne vrijedi

Tesko te zaboravljam
i kad mi dodje stisnem zube
istu pricu ponavljam
pustam sjecanjima da me kupe
da me kupe i onda sam tvoj
i sve po starom ostaje

I nije tajna da te stedim
i uvijek preskacem stih
iz kog se vidi da ne vrijedi
na tebe racunati
iz kog se vidi da ne vrijedi

Goodbye my lover
Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your hand.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer and when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bare my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5560

Powered by Blogger.ba